Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)
Školsko zvono
Raspored zvona :
Ujutro
1. 8.00 - 8.45
2. 8.50 - 9.35
3. 9.50 - 10.35
4. 10.50 - 11.35
5. 11.40 - 12.25
6. 12.30 - 13.15
7. 13.20 - 14.05
Poslijepodne
1. 12.30 - 13:15
2. 13.20 - 14.05
3. 14.20 - 15.05
4. 15.10 - 15.55
5. 16.00 - 16.45
6. 16.50 - 17.30
'Nagradu Vladimir Nazor' dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.
Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.
Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja umjetnička ostvarenja koja su bila objavljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja.
Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.
Nagradu dodjeljuje Odbor 'Nagrade Vladimir Nazor' na prijedlog komisija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra kulture, imenuje Hrvatski sabor iz redova umjetnika, kulturnih i javnih djelatnika.
Vladimir Nazor
Bijeli jelen
CJELINE: nema cjelina
MJESTO DOGAĐAJA: Zlatokosa se začas nađe u bukovoj šumici. Tu je bilo mračno i vlažno. Svuda debela mahovina i zelene paprati . Šareni klobuci otrovnih gljiva blistali se u polutami. Negdje se čulo kako vrutak tiho žubori
VRIJEME DOGAĐAJA:Zlatokosa se zibala na grani. Zora se rumenjela. Sunce je granjivalo na vrhu planine. Djevojčica je sada češljala drvenim češljem svoju dugu kosu. One guste vlasti sjale se kao zlato na vrhu stabla.
LIKOVI:
Anka (Zlatokosa), bijeli jelen Vitorog, medvjed Ljumo, lisac Striko, divlja svinja Kiso, vuk Ovčoder, divlja mačka Munjko,Gagarilo, Milica, Ćuko, lovci, orlić Gvozdekljun, Stjepan, srnče, košuta, Drago i njegovi roditelji, starac Luka, fra Anselmo.
Anka (Zlatokosa)-Glavni lik bajke ,uvijek prisutna,ima 6 godina malena,žuta kao vosak,mršava kao pile, odjelo joj razdrapano, lakti goli,noge bose. To bijedno siroče nije znalo za oca i za majku, umriješe dok je Anka bila još u povojima. Odhranila ju je i naučila čuvati guske. Ona se bojala jedne od tih gusaka, mužjaka Gagarila zbogkojeg se izgubila u šumi. Provevši u šumi u ležaju jelena Vitoroga,dobila je čudesnu moć razumijevanja životinja. Nadjenuše joj ime Zlatokosa jer je na glavi imala dugu grivu koja se zlati kao i brk zrela kukuruza.Rasla je u šumi skupa s bijelim za jelenom i vladala u šumi kao kakva kraljica udajom za Stjepana postala je mama i izgubila moć sporazumijevanja sa životinjama.
Bijeli jelen-Znatiželjan,voli istraživati,ponos i radost cijele šume,lijep,bijeli jelen. On i Zlatokosa odrastali su skupa. Kad bijeli jelen naraste i dobi krasno rogovlje postane tužan i neveseo.
Jelen Vitorog-Krasna životinja, noge mu vitke i visoke, vrat dug, uspravan, pokriven malenom grivom, na glavi mu veliki tvrdi rogovi, Ankin zaštitnik u šumi.
Košuta-Dobra životinja, izranjena, krupnih očiju, uplašena, majka bijelog jelena.
Medvjed Ljumo-Velik, zdepast medvjed, mrke dlake i širokih nogu, star je i pametan pa je glavar zvjeradi.
Lisac Striko-Lukavac, medvjedov prvi doglavnik i savjetnik.
Divlja svinja Kiso- tijelo joj je prekriveno čekinjama, stanovnik šume.
Munjko- Divlja mačka žute dlake s tamnim prugama i kitnjastim repom.
Vuk Ovcoder-Velik i crn, dugih zubi, imao je zločeste oči kao
Žeravice.
Ćuko- Najpametnija životinja u šumi, ptica bućaste glave i zavinuta
kljuna.
Orlić Gvozdekljun-Malen,pokriveni sivkastim pahuljicama, gladan.
Stjepan-Zoran i ponosan, dobar i milostiv, štiti siromahe i nevoljnike i to mu je velika radost, zaljubljen, Zlatokosin muž.
MiIica-Mala djevojčica koja je brala gljive u šumi,sretna kad ih ubere,a žalosna kad je košarica bila prazna.
Gagarilo-Gusak veći i snažniji od Anke,morao je biti glavni,čak ga je i Anka morala slušati,volio se naguravati Anki.
OPIS DOGAĐAJA:Lijep,bijeli jelen trčao je iz šume. Rogovlje mu se zlatilo na glavi. Skakao je lagan kao pero preko grmova. Preskoči potočić,zaigra po poljani i stade ispod balkona. Digne glavu,zagleda se u Anku i počne tužno meketati. Ona nije mogla odoljeti. Potrči dolje. Stavi jelenovu glavu sebi na krilo i pogladi životinju po vratu i hrptu. Sestrice dođi u šumu!Govorio joj jelen. Ali ga ona nije razumjela ,jer nije više spavala u planinskom ležaju. Nije više mogla da govori sa šumskim životinjama. Nakiti mu rogovlje cvijećem, te se vrati k svatovima.
DA SAM JA PISAC:Knjigu bih završila kao književnik zato što je sretan kraj i što nas bajka uči da životinje,priroda i čovjek mogu biti prijatelj. Promjenila bih vuka Ovcodera jer je zao. Svoje prijatelje bih upoznala s likom Anke jer je dobra i rado pomaže.
OPIS PRIRODE: Kroz grane lješnjakove vidje daleke gore,plavetno nebo i zelena stabla. Sve je bilo svijetlo i veselo. Šuma je slatko mirisala. Negdje je daleko žuborio potok.
OSNOVNA MISAO DJELA:Čemu nas uči,što poručuje:bijeli jelen bajka je o djevojčici koja se izgubila u šumi i postala čovječje lane. Uči nas čovjek,priroda i životinje mogu biti dobri prijatelji . Osnovna misao djela je da riba ne može živjeti na stablu,a ptica ne može živjeti na dnu mora. Neka sve bude onako kako bi moralo biti. Neka se čovječje lane vrati ljudima,a jelenče jelenima. Vladimir Nazor nam tako poručuje da je najbolje da svatko bude tamo gdje pripada.