izvjesce (1).csv
Godisnje izvjesce (3).pdf
Godisnje izvjesce 2017.pdf
Godisnje izvjesce 2017.csv
Obrazac-2-Zahtjev-za-pristup-informacijama.doc
Obrazac-3-Zahtjev-za-dopunu-ili-ispravak-informacije.doc
Obrazac-4-Zahtjev-za-ponovnu-uporabu-informacija.doc
Naknada za pristup informacijama.docx
Pravo na pristup informacijama.docx
PRISTUP INFORMACIJAMA.docx
Propisi koji ure uju pravo na pristup informacijama.docx
Godisnje izvjesce 2016-17.pdf
Godisnje izvjesce 2016-17.csv
12-348-002-9257-FI.xls
12-348-002-9257-BI.PDF
Potvrda zaprimanja-FINA.PDF
Referentna stranica.PDF
Godisnje izvjesce.pdf
Godisnje izvjesce 2020.pdf
Obrazac-1-Upisnik - i.doc
Godisnje izvjesce 2021.pdf
Godisnje izvjesce 2021.csv
Godisnje izvjesce-2022..pdf
Godisnje izvjesce-2022..csv
Upitnik-za-samoprocjenu.xls
Godisnje izvjesce za 2023. godinu.pdf
Dnevni tisak |
Ostalo |
> Datum Uskrsa u 2021.... |
> Prijava na stručne s... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Kalkulator NETO u BRUTO |
> Hotel Maro Vallamar |
Časopisi |
> Bug |
> Drvo znanja |
> Enter |
> Meridijani |
> National Geographic |
> PC chip |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)