Kako bi pružili podršku inicijativi “Za sigurne škole”, zaposlenici škole, roditelji i učenici Osnovne škole Vladimir Nazor u Adžamovcima okupili su se 23. prosinca 2024., u tišini zapalivši svijeće i pomolivši se za žrtve tragedije u Osnovnoj školi Prečko. S obzirom na ovu strašnu tragediju, želimo vas, dragi roditelji, osnažiti i pružiti nekoliko savjeta o tome kako razgovarati s djecom i pomoći im u suočavanju s traumatskim događajima, jer osjećaj bespomoćnosti i straha u takvim situacijama nije neuobičajen.

Dragi roditelji,

Potaknuti tragedijom u zagrebačkoj osnovnoj školi želimo vas osnažiti i podsjetiti na koji način pomoći djeci. Osjećaj bespomoćnosti i straha je u traumatskim situacijama razumljiv i očekivan. Zbog toga vam donosimo nekoliko savjeta kako razgovarati o tome s vašom djecom.

• Da biste vodili teške razgovore s djecom, važno je upravljati svojim emocijama. To ne znači isključiti svoje osjećaje. Tijekom ovakvih događaja najčešće se osjećamo ljutito, tužno, bespomoćno, ukočeno i zgroženo.
• Budite iskreni i recite svojoj djeci kako se osjećate i druge uobičajene reakcije koje ljudi mogu imati u ovakvim traumatskim situacijama.
• Budite iskreni o tome što se dogodilo. Vodite otvorene razgovore. Nemojte izmišljati priče ili ublažavati. Mlađa djeca trebaju konkretnija objašnjenja izrečena jednostavno u nekoliko fraza. Npr. Danas se dogodila loša stvar u osnovnoj školi u Zagrebu. Mladić je ranio djelatnike i djecu. Jedno je dijete umrlo. Policija je uhvatila mladića. Svi su jako tužni, a ima puno ljudi koji pomažu.
  Za stariju djecu neka informacije budu izravne i usmjerene na incident i žrtve, a NE na počinitelja. Važno je podsjetiti djecu da su svi osjećaji u redu. Neki neće biti tužni. Incident im se može činiti dalekim i nepovezanim. Drugi se mogu osjećati uplašeno, a neki bi se mogli prisjetiti neke nedavne tragedije koju su doživjeli.
• Prvo je korisno saznati što oni znaju. Pustite ih da postavljaju pitanja. Raspravu možete započeti tako da ih pitate koja pitanja imaju ili što ih brine.
• Ograničite vrijeme ispred ekrana i opsežnu izloženost vijestima. Zamijenite to s provođenjem vremena s obitelji i prijateljima, igranjem društvenih igara, čitanjem knjige, slušanjem glazbe, fizičkom aktivnosti…
• Promatrajte djetetovo ponašanje i pripazite na znakove anksioznosti (nesanica, pretjerana briga o vanjskim događajima, strah, izolacija). Pitajte dijete kako se osjeća.

Ravnateljica i stručne suradnice Osnovne škole Vladimir Nazor, Adžamovci