Kada bi jesen bila žena izgledala bi visoka kao drvo, vitka poput breze. Kosa bi joj bila žuto-smeđe boje, mokra. Kosa bi joj se  viorila na vjetru i bila stalno zamršena. Na sebi bi nosila topli kaputić, maramu oko vrata široke toplije hlače. Na nogama bi nosila nepropusne cipele ili možda čizmice. U ruci bi nosila torbu i u torbi prvo što bi se našlo bio li kišobran, i maramice.                   

Hodala bi uspravno, koračala kroz lokve vode i po otpalome lišću. Jesen bi bila lijepa i osjećajna. Zato da bi svi u nju gledali.

Petra Jurković, 4. r