Jednog lijepog dana ptičica po

imenu Lola letjela je po nebu.

Vidjela je jednu lijepu granu, ali 

bila je jako umorna od mahanja krila, odnosno

letenja. Odjednom je vidjela nešto bijelo, 

prišla je bliže i vidjela je cvijeće. Nije se

mogla sjetiti kako se ti cvijetovi zovu. Kako 

je promatrala te divne cvijetove, odjednom se 

sjeti ime tih bijelih cvijetova. Pa to su Visibabe!

Usklikne radosno ptičica. 

Visibabe su zbog Loline sreće još lijepše procvijetale. 

Matea Šimunović, 3.r