preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci

Login
>>VIRTUALNA KNJIŽNICA

>>Dvije,tri o...

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:

Slavenske legende (Zadar, 1900.)Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.)Veli Jože (Ljubljana, 1908.)Lirika (Zagreb, 1910.)Istarske priče (Zagreb, 1913.)Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.)Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.)Stoimena (Zagreb, 1916.)Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.)Istarski gradovi (Zagreb, 1930.)Šarko (Zagreb, 1930.)Pastir Loda (Zagreb, 1939.)Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.)Putopisi (Zagreb, 1942.)  

>>e-Škole

KORISNO

Školsko zvono

Raspored zvona :

     Ujutro
1. 8.00 - 8.45
2. 8.50 - 9.35
3. 9.45 - 10.30
4. 10.40 - 11.25
5. 11.30 - 12.15
6. 12.20 - 13.05

7. 13.10 - 13.55

 

  Poslijepodne
1. 13.15 - 14.00
2. 14.05 - 14.50
3. 15.00 - 15.45
4. 15.50 - 16.35

5. 16.40  - 17.25

6. 17.30  - 18.15

>>Korisno

Praznici učenika u 2021. godini

>>Voćnjak

>> V.N. Nagrada

'Nagradu Vladimir Nazor' dodjeljuje Republika Hrvatska za najbolja umjetnička ostvarenja na području književnosti, glazbe, filma, likovnih i primijenjenih umjetnosti, kazališne umjetnosti te arhitekture i urbanizma u Republici Hrvatskoj.

Nagrada se dodjeljuje kao godišnja nagrada i kao nagrada za životno djelo.

Godišnja nagrada dodjeljuje se umjetnicima za najbolja umjetnička ostvarenja koja su bila objavljena, izložena, prikazana ili izvedena tijekom protekle godine, kao i grupi umjetnika za kolektivna umjetnička ostvarenja.

Nagrada za životno djelo dodjeljuje se istaknutim umjetnicima koji su svojim stvaralaštvom obilježili vrijeme u kojem su djelovali i čiji je stvaralački put zaokružen, a djela i ostvarenja ostaju trajno dobro Republike Hrvatske.

Nagradu dodjeljuje Odbor 'Nagrade Vladimir Nazor' na prijedlog komisija koje osniva za pojedina područja umjetnosti. Predsjednika i članove Odbora, na prijedlog ministra kulture, imenuje Hrvatski sabor iz redova umjetnika, kulturnih i javnih djelatnika. 

Brojač posjeta
Ispis statistike od 6. 10. 2016.

Ukupno: 329362
Ovaj mjesec: 1267
Vijesti
Povratak na prethodnu stranicu Ispiši članak Pošalji prijatelju
Božićna čestitka Web tima
Autor: Tea Kraus, 23. 12. 2021.

Web tim vam želi čestit Božić i sretnu novu 2022.godinu.

U nastavku možete pogledati naše čestitke.


Božić

Božić, hrvatsko ime kršćanskog blagdana Isusova rođenja; liturgijski naziv: Dan rođenja Gospodina našega Isusa Krista. Blagdan je uveden u Rimu u VI. st. Nadnevak 25. prosinca, kao dan Isusova rođenja, zabilježen je prvi put 354. Za Rimljane je to bio dan sunca, svečani početak novoga života u prirodi, kada dani postaju duži, a sunce potiskuje tminu. Blagdan Božića brzo se raširio i u zapadnom i u istočnom kršćanstvu. Središnji je čin proslave Božića ponoćna liturgija. U sadržaju Božića istaknuta je poruka mira, važnost neznatnih i nemoćnih, kojima zvijezda dovodi na poklon najveće mudrace. Božić iskazuje vjeru da je Bog, prisutan u neznatnom i nejakom djetetu siromaha, snažniji od svih sila. Taj vjerski sadržaj blagdana i kulturološki okvir njegova kalendarskog smještaja postali su neiscrpno umjetničko nadahnuće tijekom stoljeća u svim kršćanskim narodima.

U hrvatskom folkloru uz Božić se vezuje ciklus narodnih običaja koji počinju u studenome Adventom (Došašćem), a završavaju prvih dana siječnja (Sv. Nikola, Sv. Lucija, Sv. Barbara, Badnjak, Božić, Stjepanje, Ivanje, Nevina dječica, Nova godina, Tri kralja). Na sam Božić ponavlja se cio niz običaja započetih na Badnjak (ili već prije njega). Tako su u sobi na stolu obvezni plitica s izniklom pšenicom, posuda s različitim vrstama žita, božićna svijeća (ili više njih), posebni hljebovi kolači; na ognjištu zapaljen panj badnjak; na podu razasuta slama ili sijeno; u kući ili na njoj zelenilo. Većina pripadnika seoske zajednice odlazila je na polnoćnu misu. U skladu s predodžbom o Božiću kao blagdanu mira, u nekim je krajevima (Primorje, Žumberak) vladao običaj tzv. Mirboženja: po izlasku iz crkve zavađene bi se osobe pomirile međusobnim pristupanjem te božićnim čestitanjem uz rukovanje i ljubljenje. Nakon polnoćke je završavao post, pa su se jela mesna jela, posebice hladetina i pečena ovca ili svinja (pečenica, zaoblica); po ovčjoj plećki gata se o budućoj godini. Općenito se Božić drži danom kad u kući mora prevladavati obilje, posebice u jelu i pilu. Važnost se pridavala prvomu dnevnom čestitaru (polaznik, položaj, gost); radi osiguravanja boljitka doma i obitelji bilo je poželjno da to bude mlađi muškarac, k tomu zdrav i uspješan, pa je njegov izbor bio dogovoren. Uz formulativan iskaz čestitke polaznik je morao čvrsto sjesti (radi dobrog lijeganja peradi), te je bio posut žitom i obilno pogošćen. Uobičajeni su bili i ophodi skupine čestitara-pjevača: u jadranskom području kaledari (koleđani, kolijani); u sjevernim krajevima betlehemari (s rasvijetljenim jaslicama). U Slavoniji se toga dana izvodio igrokaz biblijskoga sadržaja Adam i Eva. Nasuprot gradskim sredinama, gdje su se svi ukućani različito darivali, na selu se samo djeci poklanjalo lješnjake, orahe i sl., odnosno momci i djevojke kao znak naklonosti razmjenjivali su crvene jabuke. Obredno se darivalo i vodu, bacajući u bunar žito, vino ili jabuku.

Na Stjepanje se u sjevernoj Hrvatskoj jahalo, pa i utrkivalo na konjima; na Ivanje, osim blagoslova vina u crkvi, božićna se slama iznosila iz kuće i stavljala na voćke; na dan Nevine dječice (Mladinci, Herodešovo) šibalo se djecu i mladež svježim prutovima. Na jadranskim otocima uvriježen je bio šaljiv običaj da se dva dana nakon Božića bira »seoski kralj« među mještanima (na nekoliko dana ili čitavu godinu), koji je imao i određene ovlasti. Na Novu godinu ponavljali su se običaji prvoga dana Božića kao posljedica prastare predodžbe, duboko ukorijenjene u puku, da je Božić i početak buduće godine.

Ciklus božićnih običaja završava na Tri kralja: to je posljednji dan koledanja, paljenja svijeća, blagovanja božićnih hljebova, a održava se i ophod zvjezdara, te svećenikov blagoslov kuće. Premda skup božićnih običaja sadrži mnogobrojne hrvatske etničke i lokalne osobitosti, mnogi od njih ukorijenjeni su u europskoj kršćanskoj kulturi.

Izvor:
Božić. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 16. 12. 2021. .

 

 





[ Povratak na prethodnu stranicu Povratak | Ispiši članak Ispiši članak | Pošalji prijatelju Pošalji prijatelju ]
preskoči na navigaciju