preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci

 > Naslovnica
Vijesti

Međunarodni dan tolerancije ✨🌞

Autor: Koraljka Šimić, 16. 11. 2021.

Učenici 4. razreda su 16.studenoga obilježili

Međunarodni dan tolerancije.

MEĐUNARODNI DAN TOLERANCIJE

Međunarodni dan tolerancije se svake godine obilježava 16. studenoga od 1996. godine. Tada je Opća skupština Ujedinjenih naroda pozvala sve svoje članice UN-a na obilježavanje dana poštovanja i uvažavanja drugačijih, u skladu s Deklaracijom o načelima tolerancije UNESCO-a iz 1995. godine koja definira toleranciju ne samo kao moralnu dužnost, već i pravnu i političku obvezu za pojedinca, društvene skupine i države.

Tolerancija podrazumijeva poštovanje, prihvaćanje i uvažavanje različitosti u svjetskim kulturama kao i forme izražavanja, volju i težnju prihvaćanja i uvažavanja različitosti, neovisno o političkom uvjerenju, vjerskim, dobnim, rasnim ili spolnim razlikama.

Diskriminacija i marginalizacija, nepravičnost i nasilje, najčešći su oblici netolerancije. Suzbijanje netolerancije se postiže zakonskim rješenjima, edukacijom, pristupom informacijama, razvojem osobne svjesnosti te rješavanjem problema u lokalnim zajednicama koje se temelje na principima tolerancije.

 

KJ

 

 




Pristupna točka

>>Logo naše škole
>>VIRTUALNA KNJIŽNICA

>>Tražilica
Oglasna ploča
Korisni linkovi
>>Dvije,tri o...

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:

Slavenske legende (Zadar, 1900.)Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.)Veli Jože (Ljubljana, 1908.)Lirika (Zagreb, 1910.)Istarske priče (Zagreb, 1913.)Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.)Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.)Stoimena (Zagreb, 1916.)Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.)Istarski gradovi (Zagreb, 1930.)Šarko (Zagreb, 1930.)Pastir Loda (Zagreb, 1939.)Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.)Putopisi (Zagreb, 1942.)  

CMS za škole logo
Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci / S. Radića 3, HR-35422 Adžamovci / os-vnazor-adzamovci.skole.hr / ured@os-vnazor-adzamovci.skole.hr
preskoči na navigaciju