Europe Code Week 2021
Autor: Karolina Klarić Crljenković, 25. 10. 2021.
Europski tjedan programiranja slavi kreativnost, rješavanje problema i suradnju kroz programiranje i ostale tehnološke aktivnosti. Mi smo ga također obilježili u našoj školi od 14. do 21. listopada.
Programiranje pomaže u razvoju kompetencija za 21. stoljeće kao što su računalno razmišljanje, rješavanje problema, kreativnost i timski rad.
Tri su razloga zbog kojih učimo programirati:
- kako bi se potaknulo uvođenje inovacija u obrazovne sustave
- kako bi se svim učenicima omogućilo da naprave prve korake kao digitalni stvaratelji
- kako bi se osnažilo učenike i pomoglo im se da bolje razumiju svijet koji ih okružuje
Od 14. do 21. listopada smo programirali i u našoj školi. Sudjelovali su svi učenici od 1. do 4 razreda u PŠ Drežnik, PŠ Gunjavci, PŠ Laze, PŠ Bodovaljci te 4. razred matične škole u Adžamovcima.
Osim što su se dobro zabavili, učenici su naučili osnove programiranja te zašto je ono važno.
Dnevni tisak |
Ostalo |
> Datum Uskrsa u 2021.... |
> Prijava na stručne s... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Kalkulator NETO u BRUTO |
> Hotel Maro Vallamar |
Časopisi |
> Bug |
> Drvo znanja |
> Enter |
> Meridijani |
> National Geographic |
> PC chip |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)