preskoči na sadržaj

Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci

 > Naslovnica
Vijesti

Priča jesenskog šešira

Autor: Mario Matošević, 14. 11. 2019.

Učenici petih razreda sudjelovali su u mjesečnom projektu Priča jesenskog šešira. Učenici su marljivo prikupljali jesenske plodove kojima su ukrasili svoje jesenske šešire. Dali su im imena, a zatim ispričali zanimljive priče i pjesme o svojim šeširima.

Šeširko Šeširić

Ja sam Šeširko Šeširić

 i na meni je mali smeđi žirić.

Kesten sam našao u šumi,

sjaji se kao na kruni.

 

List sam pokupio sa zemlje.

Pao je s grane,

srušile ga vrane.

Imam žirevu kapicu,

savršen sam za kraljicu.

 

 Šipak mi na listu ,

 stvoren sam za modnu pistu.

 Na vrhu mi kukuruz mali,

 samo on mi još u pjesmi fali.

 

 

Jesenski šešir

 

Ja sam Jesenko, zna me svatko.

Biti jesenski šešir nije lako.

Težak je život jesenskog šešira,

niti pjeva , niti  svira.

No, mana je moja samo jedna

koja je svima već očigledna.

Frizura mi nije baš bajna,

no cijelo suusjedstvo govori da je sjajna.

Zbog toga ja ne znam što ću,

ne mogu spavati ni danju ni noću.

 

 

                                                                          

Šešir Šarenko

 

Bok svima

koliko vas ima!

Ja sam šešir Šarenko

a nadimak mi je Malenko.

Svoje ime sam dobio

jer sam šaren i malen.

Na meni ima svakakvih boja,

ne znam koja je koja.

Znam samo da je svaka boja

na svoj način posebna.

Hvala što ste me vidjeli,

vi ste se meni svidjeli.

 

Moj jesenski šešir

Zovem se  Dolores,jesenski sam šešir. Dolazim iz dalekog kraja gdje je uvijek sunčano. Pomalo čudno? Jesenski šešir iz sunčanih krajeva? Nisam uvijek bila jesnski šešir, nego najobičniji šešir koji ste mogli sresti na bilo kojoj glavi u mome kraju, no nešto se ipak promijenilo.Za moj novi izgled zaslužna je Sonja, moja vlasnica. Ona me je ponijela i krenula na drugu stranu svijeta gdje je puno hladnije. Kliznula samo joj iz torbe i ostala na pola puta gdje je bilo šarenoga lišća koje mi se svidjelo.Ubrzo je počela padati kiša, spuštala se magla. Vjetar je puhao i nosio lišće na sve strane. Ja sam samo sjedila u lokvi i razmišljala o Sonji. Vrijeme je prolazilo. Primijetila sam promjenu. Na meni su se mogli vidjeti šareni listovi i plodovi koji su me krasili od glave do pete. Iako sam bila sretna, sjetila sam se svoje vlasnice i u tom trenutku čula sam kako netko doziva moje ime. Podigla sam pogled i ugledala Sonju. Bila je oduševljena mojim novim izgledom, podigla me i ponosno stavila na glavu.

 

Priča jesenjskog šešira

Dobar dan! Ja sam šešir Jesenko i jesenski sam model šešira. Na sebi nosim razne jesenske plodove. Moj put do vas bio je dug. Ispričat ću vam kako sam do vas stigao. Sunce je još sjalo kada sam prolazio kroz kukuruzno polje.Vjetar je počeo puhati pa je zalijepio kukuruz i lišće na mene. To mi se svidjelo pa sam za vjetrom potrčao. Doveo me je do hrastove šume gdje sam pokupio žir i divlje kestene. Kroz šumu  i grmlje ugrabio sam češere i čičak. Zapeo sam za glog koji me očarao svojom ljepotom, a i šipak je na mene novi modni detalj stavio. Došao sam i do vrta gdje sam našao lijepe tikvice i suncokrete. Pomalo sam se umorio i na osušenom lišću odmorio. Ujutro, kad se magla digla, ugledao sam svoj lik. Zadivila me ljepota jeseni i jesenskih plodova. Tada sam odlučio biti jesenski model šešira.




Pristupna točka

>>Logo naše škole
>>VIRTUALNA KNJIŽNICA

>>Tražilica
Oglasna ploča
Korisni linkovi
>>Dvije,tri o...

Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:

Slavenske legende (Zadar, 1900.)Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.)Veli Jože (Ljubljana, 1908.)Lirika (Zagreb, 1910.)Istarske priče (Zagreb, 1913.)Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.)Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.)Stoimena (Zagreb, 1916.)Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.)Istarski gradovi (Zagreb, 1930.)Šarko (Zagreb, 1930.)Pastir Loda (Zagreb, 1939.)Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.)Putopisi (Zagreb, 1942.)  

CMS za škole logo
Osnovna škola "Vladimir Nazor" Adžamovci / S. Radića 3, HR-35422 Adžamovci / os-vnazor-adzamovci.skole.hr / ured@os-vnazor-adzamovci.skole.hr
preskoči na navigaciju