ŠTO SU JELI NAŠI STARI?
Autor: Mario Matošević, 12. 10. 2017.
Moji roditelji su uglavnom jeli jela od povrća, brašna, kukuruzne krupice. nije se svaki dan jelo meso, a još rjeđe salame.
Od brašna i pire krumpira. Mamina baka je često za večeru pravila bijele žgance. U zimi kad se dobro smrznula večeru su jeli bijelu kavu i žgance. Uz kuhani kiseli kupus su se jele pogačice. Pravili su razne pite, knedle sa šljivama, tačkrle, široke rezance. Bilo je tu i jela od mesa koja se i danas prave, pogotovo sarma.
Lucija Gregurić, 3. razred
Moji dida i baka u djetinjstvu su jeli amper juhu, masni kolač, rizance na suvo, pitiju i kobasice brašnjare.
Rizanci na suvo
Sastojci: brašno, voda, sol, krumpir, luk, slanina
Tijesto od brašna vode i soli se umiješa u mekano tijesto. Krumpir se skuha za pire.
Tijesto se nareže na široke rizance-trakice i skuha se. Popržimo slaninu i prelijemo tijesto te stavimo pire sa strane. kao dodatak poslužimo luk koji smo ranije posolili da pusti sok. Lara Lalić 3. razred
Kruh se prije jeo nedjeljom i blagdanom. Kada su djeca dobila kruha i masti ili pekmeza to im je bio kao najbolji kolač danas. Kruh se pravio od krušnog kvasca, kvasa, soli, brašna i tople vode. bake su znale odvojiti malo tijesta i ispeći lepinje djeci.
Melani Tomašić 3. razred
Naši stari su jeli jela od brašna, najčešće debele rezance, pogaču i žgance. Mamina baka pogaču je zvala i masni kolač. Bilo je i žganaca od kukuruznog brašna koji su zamašćeni sa prepečenim čvarcima.
Poslastica im je bila domaći kruh namazan sa masti. Preko zime se često jeo kuhani kiseli kupus. Moja baka kaže da tada nije bilo mesa, samo nedjeljom.
Manuel Špehar 2. razred
Sara Špehar, 3. razred
Moja je baka jela masnu taranicu. U vodu se stavi malo soli. Kada proključa stavi se taranica da se kuha 10 minuta. Na mast se stavi sitno narezani crveni luk. Kada luk požuti stavi se taranica i promiješa.
Viktor Ruškan 2. razred
Pole od krumpira
Prereže se krumpir na polovice i opere. Krumpir se ne guli već ostavi u ljusci.
Te polovice pospemo vegetom i polijemo sa malo ulja. Stavimo u rernu ispeći.
Matej Bjelić 2. razred
U našoj školi su obilježeni Dani zahvalnosti za plodove zemlje. Učenici razredne nastave sa svojim učiteljicama i uz pomoć naše vrijedne kuharice ispekli su kiflice koje smo izložili na našem stolu. Osim naših mirisnih kiflica na stolu su se našli tradicionalni hrvatski kolači, pite, štrudle. Nakon blagoslova i prigodnog programa zajedno smo uživali u slasnim proizvodima.
Učenici i učiteljice razredne nastave
Dnevni tisak |
Ostalo |
> Datum Uskrsa u 2021.... |
> Prijava na stručne s... |
> Agencija za odgoj i ... |
> Kalkulator NETO u BRUTO |
> Hotel Maro Vallamar |
Časopisi |
> Bug |
> Drvo znanja |
> Enter |
> Meridijani |
> National Geographic |
> PC chip |
Vladimir Nazor rođen je 30. svibnja 1876. u Postirama na Braču. Na rodnome otoku polazio je pučku školu, u Splitu klasičnu gimnaziju s koje je prešao na sedmogodišnju realku, te maturirao 1894 godine. Studirao je prirodne znanosti, matematiku i fiziku u Grazu (Austrija) i jedan semestar u Zagrebu, a diplomirao 1902 godine. Počeo je raditi kao suplent u splitskoj gimnaziji, potom kao profesor u Zadru te od 1903. do 1918. godine u Istri (Pazin, Kopar i Kastav), koja je presudno obilježila njegovo stvaralaštvo. Dvije je godine u Zagrebu, a potom upravitelj dječjeg doma u Crikvenici, 1926. na Sušaku, ponovo u Crikvenici, a od 1931. opet u Zagrebu do umirovljenja 1933. Krajem 1942. odlazi s Ivanom Goranom Kovačićem u partizane. Obavljao je više političkih dužnosti u vrijeme i poslije rata (predsjednik ZAVNOH-a, predsjednik Sabora). Još 1919. godine postao je dopisni, a 1940. redovni član JAZU (Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti). Pisao je pjesme, prozu, kritike, eseje, feljtone i studije, prevodio i sastavljao antologije i školske udžbenike. Jedan je od najplodnijih i najpopularnijih naših međuratnih pisaca. Umro je u Zagrebu 19. lipnja 1949. Važnije su mu knjige:
Slavenske legende (Zadar, 1900.), Knjiga o kraljevima hrvatskijem (Zadar, 1904.), Veli Jože (Ljubljana, 1908.), Lirika (Zagreb, 1910.), Istarske priče (Zagreb, 1913.), Utva zlatokrila (Zagreb, 1916.), Medvjed Brundo (Zagreb, 1916.), Stoimena (Zagreb, 1916.), Priče iz djetinjstva (Zagreb, 1924.), Istarski gradovi (Zagreb, 1930.), Šarko (Zagreb, 1930.), Pastir Loda (Zagreb, 1939.), Zagrebačke novele (Zagreb, 1942.), Putopisi (Zagreb, 1942.)